Web stranica ne radi sama od sebe. Kada netko upiše vašu adresu u preglednik, stroj ne traži vašu tvrtku — on pita DNS poslužitelje na kojem poslužitelju živi vaš web. DNS zapisi su upravo ti podaci: upute koje povezuju vašu domenu s web stranicom, emailom i svim ostalim uslugama koje koristite.
Najčešći zapisi s kojima ćete se susresti su A, AAAA, CNAME, MX i TXT. Svaki radi drugačiji posao, a pogreška u bilo kojem od njih znači prekid — stranica se ne otvara, email ne stiže ili se promet šalje na krivu adresu.
U ovom članku objašnjavam što svaki zapis radi, kako izgleda i kako ih postaviti tako da vaš web i email rade bez prekida.
Što je DNS zapis?
DNS (Domain Name System) je telefonski imenik interneta. Domena poput vasa-tvrtka.hr je ime koje je ljudima lako zapamtiti, a DNS poslužitelji znaju koja IP adresa stoji iza tog imena — točno kao što imenik povezuje ime osobe s brojem telefona.
DNS zapis je jedan redak u toj „knjizi uputa“, koja se tehnički zove zona. Zona sadrži sve zapise za jednu domenu, a pohranjena je na autoritativnim DNS poslužiteljima kojima upravlja vaš hosting ili registrator domene. Svaki put kada netko pokuša otvoriti vaš web ili vam poslati email, poslužitelji čitaju te zapise kako bi znali kamo podatke usmjeriti.
Poznavanje ovih zapisa nije samo tehničko znanje — to je alat za dijagnostiku. Kada nešto prestane raditi, prvo pitanje glasi: je li problem u kodu ili u DNS zapisima?
A zapis: adresa vašeg weba
A zapis (address record) povezuje ime domene ili poddomene s IPv4 adresom — adresom poslužitelja na kojem je vaš web pohranjen. To je temeljni zapis bez kojeg se web stranica ne može otvoriti putem domene.
Primjer A zapisa:
Znak @ ovdje znači korijenska domena (u ovom slučaju vasa-tvrtka.hr), a broj je javna IPv4 adresa poslužitelja. Kada korisnik upiše vašu domenu u preglednik, DNS je pretvara upravo u tu adresu i preglednik se na nju povezuje.
A zapisi se koriste i za poddomene: www.vasa-tvrtka.hr, shop.vasa-tvrtka.hr ili mail.vasa-tvrtka.hr mogu imati vlastite A zapise koji pokazuju na različite poslužitelje. Jedna domena može imati i više A zapisa s istim imenom — tada se zahtjevi raspoređuju na više poslužitelja, što je jednostavna vrsta balansiranja opterećenja.
AAAA zapis: IPv6 verzija istog posla
AAAA zapis radi potpuno isti posao kao A zapis, ali povezuje ime s IPv6 adresom. IPv6 je novija generacija internet adresa, uvedena jer je klasičnih IPv4 adresa ponestalo.
Mnogi poslužitelji danas podržavaju oba protokola istovremeno (tzv. dual-stack). Tada domena ima i A i AAAA zapis, pa preglednik bira dostupni. Ako vaš hosting nudi IPv6, pravilno postavljen AAAA zapis osigurava da stranica radi i za korisnike koji pristupaju isključivo putem IPv6.
CNAME zapis: preusmjeravanje na drugo ime
CNAME zapis (canonical name) ne pokazuje na IP adresu, nego na drugo ime domene. On je alias: www nije samostalna adresa, nego „prezime“ vaše glavne domene.
Primjer CNAME zapisa:
Ovaj zapis govori: „tko upiše www.vasa-tvrtka.hr, neka zapravo ode na vasa-tvrtka.hr“. Kada promijenite poslužitelj, mijenjate samo A zapis glavne domene, a sve CNAME poddomene automatski prate promjenu — jer su vezane za ime, a ne za adresu.
CNAME se najčešće koristi za:
- www poddomenu koja preusmjerava na korijensku domenu;
- poddomene za vanjske usluge poput CDN-ova i platformi za trgovine koje od vas traže da upišete točno ime domene na koje će pokazivati;
- ime hosta za aplikacije koje ne želite vezati za konkretnu IP adresu.
Dva ograničenja CNAME zapisa vrijedi znati. Prvo, ne smije stajati na korijenskoj domeni — na samom vasa-tvrtka.hr mora stajati A ili AAAA zapis, jer se CNAME ne može kombinirati s drugim zapisima na istoj razini. Drugo, CNAME ne smije biti jedini zapis na nekom imenu: ako na www već stoji MX zapis, CNAME tamo nije dopušten.
MX zapis: kamo stiže vaš email
MX zapis (mail exchanger) govori drugim poslužiteljima kamo poslati email za vašu domenu. Bez ispravnog MX zapisa, pošta za vasa@vasa-tvrtka.hr nema kamo — poruke se odbijaju ili vraćaju pošiljatelju.
Svaki MX zapis ima prioritet (preferencu). Niži broj znači viši prioritet, a služi za slučaj kvara: ako primarni poslužitelj nije dostupan, pošta se usmjerava na sljedećeg s višim brojem.
Primjer MX zapisa:
U ovom primjeru primarni mail poslužitelj je mail.vasa-tvrtka.hr, a rezervni mail2.vasa-tvrtka.hr. Ako se primarni poslužitelj ne javi, pošta se preusmjerava na rezervni.
Tri pravila kod MX zapisa:
- Cilj MX zapisa mora biti ime domene (hostname), ne IP adresa. Iza imena uvijek stoji A ili AAAA zapis koji ga povezuje s adresom.
- MX zapis ne smije pokazivati na
@(korijensku domenu) samo po sebi kao IP adresu — mora biti ime poslužitelja. - Najmanje dva MX zapisa su dobra praksa, kako bi email i dalje stizao kada je primarni poslužitelj nedostupan.
U članku o vlastitoj domeni i profesionalnom emailu objasnit ću zašto je domena s vlastitom email adresom temelj povjerenja tvrtke. MX zapis je tehnički dio te priče — bez njega ta email adresa ne postoji.
TXT zapis: bilješke koje drugi poslužitelji čitaju
TXT zapis je slobodno tekstualno polje koje se može koristiti za bilo što, a najčešće se koristi za sigurnosne i verifikacijske podatke. Čovjeku TXT zapis izgleda kao hrpa znakova, ali drugi poslužitelji ga čitaju strojno i provjeravaju.
Najvažnije upotrebe TXT zapisa:
- SPF zapis — popis poslužitelja koji smiju slati email s vaše domene;
- DKIM zapis — javni ključ za provjeru digitalnog potpisa na porukama;
- DMARC zapis — upute što primatelji trebaju učiniti s porukama koje ne prođu provjeru;
- verifikacija vlasništva domene — kodovi koje traže Google Search Console, Microsoft 365 i drugi servisi.
Primjer TXT zapisa s SPF podacima:
SPF, DKIM i DMARC zapisi ovdje su samo spomenuti jer njihova pravilna postavka nosi zaseban članak — o tome kako zaštititi email od lažnog predstavljanja pisat ću u članku o SPF, DKIM i DMARC zapisima.
Za razliku od A ili MX zapisa, TXT zapisa može biti više i oni ne konkuriraju jedan drugome — to je normalno i očekivano.
TTL i propagacija: zašto izmjene ne djeluju odmah
Uz svaki DNS zapis ide i TTL (Time to Live) — vrijeme, izraženo u sekundama, koliko drugi poslužitelji smiju „zapamtiti“ vaš zapis prije nego što ga ponovno provjere.
Kada promijenite A zapis, promjena ne djeluje trenutno svugdje na internetu. Poslužitelji koji su zapamtili staru vrijednost nastavit će je koristiti dok ne istekne TTL. Zato se prije većih izmjena TTL najčešće smanjuje unaprijed (na primjer na 300 sekundi), pa se nakon što se promjene stabiliziraju ponovno podiže.
Kratko upamćene vrijednosti znače i brži prekid u slučaju pogreške. Standardne postavke koje nude DNS servisi (najčešće između 300 sekundi i 24 sata) dovoljne su za većinu web stranica.
Najčešće pogreške s DNS zapisima
Većina prekida weba i emaila ne počinje kodom, nego jednim od ovih propusta:
- Kriva IP adresa u A zapisu. Najčešća pogreška pri migraciji ili ručnom unosa: stranica pokazuje na stari ili tuđi poslužitelj.
- Zaboravljen www zapis. Glavna domena radi, ali
www.vasa-tvrtka.hrne — ili obrnuto, pa posjetitelji koji upišu www vide pogrešku. - CNAME i drugi zapisi na istom imenu. CNAME ne smije dijeliti ime s MX, TXT ili drugim zapisima.
- MX zapis koji pokazuje na IP adresu umjesto na ime poslužitelja — email se odbija.
- Zaboravljen MX zapis pri promjeni hostinga. Pošta prestaje stizati, a prvi pokazatelj je poruka pošiljatelju da domena ne postoji.
- Izostanak SPF, DKIM i DMARC TXT zapisa. Email s vaše domene drugi poslužitelji tretiraju kao sumnjiv i šalju u spam ili ga odbijaju.
- Promjena bez dokumentacije. Mijenjati zapise bez zapisa o starim vrijednostima znači da nemate kako vratiti stanje kada nešto pukne.
O tehničkim temeljima na kojima Google procjenjuje web stranicu pisao sam u članku o tehničkom SEO-u — a DNS je upravo jedan od onih temelja koji se ne vidi, ali bez kojeg ništa ne radi.
Kako sigurno mijenjati DNS zapise
Bez obzira radite li izmjene sami ili ih radi stručnjak, redoslijed koji smanjuje rizik uvijek je isti:
- Snimite postojeće stanje. Zabilježite sve zapise i njihove TTL vrijednosti prije bilo kakve promjene.
- Provjerite kod davatelja usluge. Hosting, email i registrator često daju točne vrijednosti koje treba upisati — koristite njihove upute, a ne adrese s foruma.
- Mijenjajte jednu stvar u jednom trenutku. Tako znate točno koja izmjena je uzrokovala problem ako se pojavi.
- Testirajte nakon propagacije. Provjerite web i email iz nekoliko izvora, a ne samo iz vlastite mreže koja možda drži stare podatke u međuspremniku.
- Vratite se na rutinsko održavanje. DNS zapisi se mijenjaju zajedno s hostingom, emailom i sigurnosnim postavkama — provjera jednom godišnje nije dovoljna.
Kada je web stranica na upravljanom WordPress hostingu, velik dio ovih postavki se može održavati automatski i u jednom okruženju — od DNS zapisa do sigurnosnih kopija i ažuriranja.
Često postavljana pitanja o A, CNAME, MX i TXT zapisima
Koja je razlika između A i CNAME zapisa?
A zapis povezuje ime domene s IP adresom poslužitelja, a CNAME povezuje ime s drugim imenom domene. CNAME ne pokazuje na adresu, nego na drugu domenu — najčešće na korijensku domenu koja ima vlastiti A zapis.
Zašto se CNAME ne smije postaviti na korijensku domenu?
Na korijenskoj domeni (npr. vasa-tvrtka.hr) mora stajati A ili AAAA zapis jer je to osnovna adresa weba. CNAME bi zahtijevao da to ime nema drugih zapisa, što nije moguće za glavnu domenu. www poddomena se stoga rješava CNAME zapisom, a korijenska domena A zapisom.
Što se događa ako MX zapis ne postoji?
Email poslan na adresu vaše domene bit će odbijen. Pošiljatelj će primiti poruku o pogreški jer DNS ne zna kamo poslati poruku — vaša email adresa praktički ne postoji za vanjski svijet.
Mogu li imati više TXT zapisa na istoj domeni?
Da. TXT zapisi ne konkuriraju jedan drugome kao MX zapisi. Uobičajeno je imati odvojen SPF, DKIM i DMARC zapis te dodatne TXT zapise za verifikaciju vlasništva domene.
Koliko treba da DNS izmjena proradi?
Ovisi o TTL vrijednosti koju su poslužitelji zapamtili — obično od nekoliko minuta do 24 sata. U praksi većina promjena proradi unutar nekoliko sati, ali puna propagacija na cijelom internetu može potrajati do dva dana.
Zašto web radi, a email ne, iako su na istom hostingu?
Različiti zapisi vode različite promete. Web ovisi o A zapisu, a email o MX zapisu i SPF/DKIM/DMARC TXT zapisima. Moguće je da su ti zapisi u različitim stanjima — na primjer nakon migracije se promijeni A zapis, a MX zapisi ostanu na starim vrijednostima.
Zaključak
DNS zapisi su nevidljiva infrastruktura na kojoj stoji svaki web i email. A zapis otvara web stranicu, AAAA osigurava IPv6 pristup, CNAME povezuje poddomene, MX usmjerava poštu, a TXT nosi sigurnosne postavke. Svaki od njih je lako postaviti, ali pogreška u bilo kojem od njih znači prekid koji korisnici vide odmah — a vlasnik često prekasno.
Ključ dugoročnog rada bez prekida nije u tome da naučite sve zapise napamet, nego da imate sustav: dokumentirano stanje prije izmjena, provjerene vrijednosti od davatelja usluge i rutinsku provjeru kad se mijenja hosting, email ili sigurnosna postavka.
Ako vam se DNS postavke čine kao teren na kojem je pogreška preskupa, pomoć je dostupna. Kroz uslugu održavanja web stranica i upravljani WordPress hosting održavam DNS zapise, sigurnost i ažuriranja u jednom sustavu — kako bi vaš web i email radili bez prekida. Javite mi se i provjerit ćemo stanje vaših zapisa.
Izvori
- Cloudflare, DNS records explained: cloudflare.com
- DNSimple, DNS record types: support.dnsimple.com
- DCHost, Common DNS mistakes: dchost.com
- WhereIsDNS, DNS record types explained: whereisdns.com
- Sucuri, What are DNS records?: academy.sucuri.net
- Bytepane, DNS records: everything you need to know: bytepane.com
Podijeli članak:
